Osnovna škola Stjepana Radića Čaglin

14. i 15. ožujka ove godine učenica osmog razreda Osnovne škole Stjepana Radića Čaglin, Antonija Tušek, gostovala je sa svojom mentoricom, Majom Jasić, profesoricom hrvatskog jezika, u dalmatinskom gradiću Primoštenu i u  Osnovnoj školi Primošten ne bi li predstavila svoju nagrađenu pjesmu ''Tamburica iz malog kuta sobe''. Na završnoj svečanosti literarno-likovnog natječaja ''Poj riči materinske 2013.'' kojeg je raspisala ta škola već sedmu godinu zaredom, u  školskoj sportskoj dvorani Antonija je, uz još četiri nagrađena  učenika,  pročitala svoju pjesmu. Sve pjesme su bile  napisane na lokalnom govoru ili na hrvatskom književnom jeziku. Na natječaju je sudjelovalo 90 škola diljem Lijepe Naše, a i šire, čak i  one iz Vojvodine te Bosne i Hercegovine, 120 mentora i  448 učenika. Program je bio ispunjen kreativno osmišljenim igrokazima i recitacijama učenika, a skupu se i obratio dožupan Šibensko-kninske županije Zoran Smolić, kao i član literarnog povjerenstva, književni kritičar Tomislav Najev. Nakon što su nagrađeni učenici svoje radove predstavili publici, ravnatelj škole u Primoštenu, Nedjeljko Marinov, uručio je nagrade i priznanja  nagrađenim učenicima i mentorima, kao  i pohvaljenima.Tema likovnih radova je bila Ex libris, a nagrađen je samo jedan rad, dok je pohvaljeno  čak 12 osnovnoškolskih autora. Zajedničko druženje učenika i nastavnika odigralo se nakon svečanosti u holu škole. Vrlo  je važno stvarati i njegovati hrvatski identitet te baštinu. Kao malenome europskom narodu nam je vrlo bitno  njegovati našu pisanu hrvatsku riječ i sve ono po čemu smo prepoznatljivi. Osnovnoškolci su, pišući za ovaj natječaj, pokazali da se to zaista i može na kvalitetan način postići. Antoniji čestitamo na još jednoj u nizu osvojenih nagrada i na pjesmi kojom je na najbolji mogući način predstavila našu malu, ali vrlo uspješnu školu te našu Slavoniju i čaglinski kraj.

Napisala: Maja Jasić, profesorica hrvatskoga jezika

Antonija Tušek

Tamburica iz malog kuta sobe

Vidim…

Stoji u kutu male sobe

tamburica.

Usamljena, ožalošćena,  jadna.

Žica puknutih i raštimana.

Žudi za starim danima,

sokacima,

konjima vranima,

(koji nikako ne dolaze),

pa sjetno doziva umorne godine

da se vrate.

Gdje su nestale moje snaše?

Gdje su nestale naše nošnje?

Gdje su nestale duge, plesne, jesenske večeri?

Gdje li se izgubio moj Slavonac?

Čujem glazbu bez melodije,

čujem trzaj bez trzalice.

Osjetim tijek vremena,

rijeku života koja teče Slavonijom

ostavljajući za sobom mulj starih vremena

zaboravljenih, mladima nebitnih.

A ja…

Samo poželim čuti ijedan jauk raštimane tamburice

iz kuta male sobe.