Obavještavamo Vas da je napravljena nadogradnja e-Dnevnika za učenike i roditelje s kojom je u sustavu omogućen ispis potvrda o statusu školovanja za učenike osnovnih i srednjih škola. Učenici i roditelji sada mogu kroz e-Dnevnik ispisati potvrdu u svrhu dokazivanja da je učenik u aktualnoj školskoj godini upisan u program i razred, odnosno da ima status redovitog učenika.
1. SAT 08:00 - 08:45
2. SAT 08:55 - 09:40
3. SAT 09:50 - 10:35
4. SAT 10:40 - 11:25
5. SAT 11:30 - 12:15
6. SAT 12:30 - 13:15
7. SAT 13:30 - 14:15
8. SAT 14:20 - 15:05
U svrhu omogućavanja sigurnosti učenika, radnika škole i ostalih osoba koje dolaze u školu te zaštite školske imovine, na školi su postavljene nadzorne kamere. Nadzorne kamere će snimati svih 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Samo ovlaštene osobe imaju pristup prikupljanju i obradi podataka s nadzornih kamera.
« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
ČUJEŠ DUŠO KAKO MIRIŠE
Trava mlada, inje bagrema.
Svetost noći, prva predaja.
Bijela zora za te čuvana.
Javori u našoj livadi.
Sve smo noćas do dna ispili
Mliječno klasje rumen makova.
SLAVONIJA ZORA PJEVA U MENI
VRANCI VRISKOM JURE SOKAKOM
TVOJE OČI CRNE KUPINE
NOĆAS DUŠO ZA NAS UBRANE.
PA NEK¢ PUKNU SNENI PROSINCI,
NEK¢ ZAMIRE LIPE LIPANJSKE
TI SI DUŠO OD SAD U MENI
KROZ SVE STAZE, STAZE ŽIVOTNE.
Nek¢ nas nose vjetri s Krndije,
nek¢ nam svijetle zore čaglinske,
kad ti slome grane umorne
ja ću dušo biti uza te!
Autor: Ljubica Kovačević
S O V S K O J E Z E R O
Sovsko jezero, četrnaest postaja križnog puta.
Dvije divlje kruške, hrastovi šute.
Tuga me obuze, misli tajne šute.
Kroz krošnje guste, srce mi luta.
Traži, moli! Dušu mi ne kosi.
Sjene će se utopiti u tamnim vodama očaja
Život nema nikakvog značaja.
Po cvjetnoj livadi ne ćemo trčati bosi.
Tajna jezera ostat će uvijek u meni skrivena,
sove će noću šaptati o sreći.
Umrijet će sutra tvoja malena.
Na put ovaj ti više ne kreći,
Ničega nema, čak ni za mene
Drugi su nam bili preći.
Mirta Obradović
U K R A D E N I T R E N U T A K
Na hrastovom stolu riječ “malena”
Samo ti si me tako zvao,
Nožem pisao, tišinom zagrljeno,
U mislima si mi se nježnošću dao.
Još smola curi, ljepljiva i žuta,
Trag ostavlja kao i ti znamen.
Zgrbljene kruške grle tvoju čežnju,
Nemir i bol tešku kao kamen.
I šute. Ljute na žabe što pjevaju u koru.
Znam da si tamo, čekaš, lutaš.
Sove spavaju u šupljivanama, češeri na boru.
Mazim te, dodirivanjem mrseći ti kosu,
Umivanu na izvoru pod vinovom lozom
Ljubavlju što život samo za nas prosu.
Mirta Obradović