Obavještavamo Vas da je napravljena nadogradnja e-Dnevnika za učenike i roditelje s kojom je u sustavu omogućen ispis potvrda o statusu školovanja za učenike osnovnih i srednjih škola. Učenici i roditelji sada mogu kroz e-Dnevnik ispisati potvrdu u svrhu dokazivanja da je učenik u aktualnoj školskoj godini upisan u program i razred, odnosno da ima status redovitog učenika.
1. SAT 08:00 - 08:45
2. SAT 08:55 - 09:40
3. SAT 09:50 - 10:35
4. SAT 10:40 - 11:25
5. SAT 11:30 - 12:15
6. SAT 12:30 - 13:15
7. SAT 13:30 - 14:15
8. SAT 14:20 - 15:05
U svrhu omogućavanja sigurnosti učenika, radnika škole i ostalih osoba koje dolaze u školu te zaštite školske imovine, na školi su postavljene nadzorne kamere. Nadzorne kamere će snimati svih 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Samo ovlaštene osobe imaju pristup prikupljanju i obradi podataka s nadzornih kamera.
« Svibanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
ČUJEŠ DUŠO KAKO MIRIŠE
Trava mlada, inje bagrema.
Svetost noći, prva predaja.
Bijela zora za te čuvana.
Javori u našoj livadi.
Sve smo noćas do dna ispili
Mliječno klasje rumen makova.
SLAVONIJA ZORA PJEVA U MENI
VRANCI VRISKOM JURE SOKAKOM
TVOJE OČI CRNE KUPINE
NOĆAS DUŠO ZA NAS UBRANE.
PA NEK¢ PUKNU SNENI PROSINCI,
NEK¢ ZAMIRE LIPE LIPANJSKE
TI SI DUŠO OD SAD U MENI
KROZ SVE STAZE, STAZE ŽIVOTNE.
Nek¢ nas nose vjetri s Krndije,
nek¢ nam svijetle zore čaglinske,
kad ti slome grane umorne
ja ću dušo biti uza te!
Autor: Ljubica Kovačević
Moj izlet u Osijek
U petak 9. svibnja bili smo na izletu u Osijeku. Krenuli smo iz Čaglina oko 8 h ujutro i nakon dva sata stigli smo u Osijek.
Najprije smo posjetili zračnu luku. Prvi put sam vidjela zrakoplov tako blizu. Bio je baš…velik. Nakon toga slijedila je vožnja do Osijeka i šetnja. Šetali smo i šetali i stigli do katedrale. Velike, prekrasne katedrale. Pokušala sam mobitelom uslikati cijelu katedralu, ali nisam uspjela. Ni na jednoj fotografiji ne vidi se vrh. Očito nisam neki fotograf… Ah, da ne zaboravim – pojeli smo i sladoled. Fini, s okusom stracciatelle.
Nakon Osijeka, otišli smo na ručak u Orlov put. Prekrasno imanje, ukusan ručak, domaće životinje, vožnja u kočiji… Zatim smo otišli u Kopački rit. Vrijeme je bilo prekrasno, a priroda Kopačkoga rita još ljepša. Vidjeli smo razne ptice i nekoliko kornjača. Najzanimljivija je bila vožnja brodom, a ništa manje nije bila zanimljiva ni vožnja u kočiji. Konji u Orlovom putu su me očarali. Prekrasni su! A tek dvorac Tikveš! Jako je lijep.
Na moju veliku žalost, dvorac nam je bio zadnje odredište. Morali smo poći kući, ali ni povratak autobusom nije bio loš. Smijeh, pjesma, grickanje slatkiša (naravno, ono što je ostalo nakon cijeloga dana hodanja i grickanja)…
Oko 22 h došli smo u Čaglin i vratili se svojim kućama. Još sam i u snu sanjala izlet i ljepote protekloga dana. To je bio najzabavniji izlet koji smo do sada imali. Nadam se da ću opet posjetiti Kopački rit, ali s mamom, tatom i, naravno, mojim bratom. Ja ću biti vodič, a oni moja skupina koju ću voditi. Mrak!
Antonija Baričević, učenica 4.r.
Izlet u Osijek
Moj izlet bio je 9. svibnja. Dan prije sam se pripremala, bila sam preuzbuđena. Čim sam se probudila taj petak, znala sam da je to dan izleta. Brzo sam istrčala iz sobe u kupaonicu, oprala zube, umila se i brzo počešljala. Iako sam si jučer splela pletenice, brzo sam ih raspetljala. Obukla sam se i krenula na stanicu.
Dok sam pričala s prijateljima o izletu, došao je autobus i dovezao nas do škole. Tamo sam vidjela svoje prijatelje kako užurbano čekaju da uđemo u autobus koji nas je vozio na izlet. Razgovarali smo i pristojno čekali u redu, no netko je od učitelja rekao da možemo u autobus. Kada smo ušli u autobus, našli smo svoja mjesta. Tamo nam se predstavila gospođa Ana, naš vodič izleta.
Napokon smo krenuli na izlet. Prvo smo išli u zračnu luku, no morali smo ići preko grada Vukovara jer je jedna cesta kod Osijeka bila zatvorena. U zračnoj luci nam je jedna gospođa pokazivala prostorije i što je što. Vidjeli smo i prave zrakoplove.
Zatim smo išli na prelijepi Trg Ante Starčevića gdje smo vidjeli prelijepu katedralu. Jeli smo i sladoled. Onda smo pošli na gospodarstvo Orlov put. Tamo smo jeli pire krumpir i mesne okruglice od domaćih svinja. Razgledavali smo razne životinje, a mogli smo se i voziti u kolima. Ja sam se, naravno, vozila i bilo je odlično, konji su bili prelijepi.
Otišli smo u Kopački rit. Na vožnju brodom išli smo u dvije skupine – prvo su išli prvi i drugi razred, a onda treći i četvrti. Mi smo čekali u caffe baru „Lopoč“ gdje smo kupili sladoled. Kada se vratio prvi i drugi razred, došao je red na nas – vozili smo se brodom. Jedan gospodin nam je pričao o Kopačkom ritu. Vidjeli smo razne ptice i zmije.
Poslije smo išli u dvorac Tikveš. Razgledavali smo dvorac i ladanjsku vilu. Dvorac je bio pun soba, a jedna od tih soba bila je soba Josipa Broza Tita gdje je spavao kad je dolazio u lov. Jedna soba bila je soba Habsburgovaca. Gledali smo i film o Kopačkom ritu, a mogli smo i kupiti suvenire.
Onda smo ušli u bus i vozili se natrag kući. U autobusu smo zvali učiteljicu da pjeva s nama. Nakon pjevanja smo razgovarali. Učiteljica nam je tada zadala ovu zadaću. Malo smo se protivili, ali smo je sigurno svi napisali.
Ja sam sjedila s prijateljicom Petrom, a ispred nas Robert i Ivan. Moj prijatelj Ivan je jako šaljiv pa je cijelim putem slinio na moju vestu. Petra, Robert i ja smo se cijelim putem smijali. U autobusu je bilo jako smiješno, a izlet je bio odličan.
Uskoro smo stigli u Milanlug gdje ja živim i gdje sam izlazila. Mahala sam svojim prijateljima. I da, Ivanu sam rekla da ću ga nazvati „Slinjo“. Kada sam došla kući, svojima sam ispričala kako mi je bilo odlično na izletu. Jedva čekam ponedjeljak pa da pitam svoje prijatelje kako im je bilo, a učiteljicu ću pitati zašto nam je zadala ovu zadaću jer od nje sam dobila žulj na prstima!
Maja Stanković, učenica 4.r.