Danas kada je sve podređeno senzaciji, naslovi bez sadržaja, kada se samo gleda broj lajkova… Ne morate lajkati, ali pročitajte tekst do kraja.
Postoje učenici koji postižu odlične rezultate zahvaljujući talentu, a postoje i oni koji nas oduševe nečim puno većim – upornošću, radom i nevjerojatnom snagom volje. Petra Obradović upravo je jedna od takvih učenica.
Petra je učenica 6. razreda koja je prošloga tjedna nastupila na Državnom natjecanju „Sigurno u prometu“ i osvojila izvrsno 10. mjesto u konkurenciji djevojčica iz cijele Hrvatske. Taj rezultat možda na papiru izgleda kao još jedan lijep uspjeh, ali iza njega krije se puno više od samog plasmana.
Još prošle godine Petra se prijavila na natjecanje i uspjela doći do županijske razine. Teorijski dio nikada joj nije predstavljao problem. No, vožnja na poligonu bila je sasvim druga priča. Tada nije uspjela izboriti plasman na državno natjecanje i mnogi bi nakon takvog iskustva jednostavno odustali. Upravo zato me iznenadilo kada se ove godine ponovno prijavila. Pokazala je ono što danas rijetko viđamo – hrabrost da ponovno pokuša nakon „neuspjeha“.
Školsko natjecanje odradila je bez problema, ali prije županijskog natjecanja iskreno je govorila kako se pribojava vožnje na poligonu. Ipak, nije odustajala. Dolazila je na svaki sat prometne grupe, uvijek davala sve od sebe i neumorno vježbala, iako je i dalje bila nesigurna u svoju vožnju. Na županijskom natjecanju, uz nekoliko pogrešaka, odvozila je vrlo dobro i ostvarila plasman na državno natjecanje. Od tog trenutka počinje ono što njezin uspjeh čini još većim. Svaki naš susret u školi započeo bi pitanjem „učitelju kada ćemo vježbati?“ Složili bismo poligon, a ona bi tri ili četiri školska sata bez prestanka vozila (hvala učiteljima). Odvozila bi stazu, sišla s bicikla, vratila srušene elemente i krenula ponovno ispočetka.
Vježbala je po kiši i vjetru, vježbala je i po vrućini, ništa joj nije smetalo (ne pretjerujem). Gledajući je, pitao sam se odakle joj tolika volja i upornost. Iskreno, ja bih odustao već nakon par pokušaja.
Kada je došlo državno natjecanje, Petra se i dalje pribojavala poligona. Imala je tremu i moram priznati da sam i sam bio pomalo nesiguran kako će to izgledati. A onda je krenula voziti. U tom trenutku vidjelo se koliko je koncentrirana, koliko to želi i koliko želi dokazati – prije svega sebi – da može uspjeti. Gledao sam njezinu vožnju i nisam mogao vjerovati. Petra je odvozila gotovo savršeno. Samo nekoliko sitnih pogrešaka dijelilo ju je od još boljeg plasmana, ali i ovako je ostvarila izvanredan rezultat – 10. mjesto na državnom natjecanju. U jednom trenutku, dok sam sjedio na tribinama, iza mene su sjele dvije učenice i komentirale vožnju drugih učenica. Jedna od njih je rekla: „ona učenica u crnim tajicama s roza trakom, mislim da je ona najbolje odvozila“. Ne sjećam se kada sam bio tako ponosan na nekoga.
Svojim trudom, upornošću i nevjerojatnom željom Petra je pokazala kako se pravi uspjesi ne grade preko noći, nego radom, hrabrošću i vjerom u sebe. U vremenu kada mnogi učenici žele uspjeh odmah i bez puno uloženog truda, kada često nedostaje strpljenja, upornosti i motivacije za dugotrajan rad, Petra je pokazala upravo suprotno – da se najveći uspjesi ostvaruju onda kada ne odustaneš ni nakon pogrešaka, ni nakon padova, ni onda kada je najteže.
Učitelj Marko Zelenić Čestitamo Petri i njenom mentoru