Kaže stara narodna izreka: „Ne možeš imati i veliku ribu i dugačak tekst.” Ubaciš par slika u ChatGPT da malo produžiš ribu i odmah izbaci: „Iscrpili ste dnevni limit, vratite se kasnije ili nabavite Plus.” Pravi ribiči sav novac potroše na ribolovni pribor pa nam danas preostaje samo kratak tekstualni izvještaj.
Prvo želimo zahvaliti SRD-u Zelena laguna i njihovu predsjedniku K. Glavašu što su nam omogućili dolazak i ribolov na njihovu ribnjaku. Proveli smo zaista ugodan i ispunjen dan pa se nadamo da će se naša suradnja nastaviti i u budućnosti, možda čak i podići na jednu višu razinu.
Na našim ribolovnim izletima možda i nismo ulovili previše ribe, ali gladni sigurno nismo ostali. Da tako bude i ovoga puta, pobrinuo se naš kolega i veliki obožavatelj Malih ribiča, učitelj K. Pečur. Da postoji natjecanje u kuhanju hrenovki, sigurno bi odnio pobjedu. Kolega Pečur i sam je član tog društva, a kao iskusni ribič djeci je odmah priskočio u pomoć s nekoliko korisnih savjeta. Poslao ih je na pozicije na kojima riba najmanje grize. Djeco, na jagodu najbolje radi, a on zabacio na ananas!
Ribičima hvalisanje i samopromocija nikada nisu bili jača strana, ali kad već pišemo izvješća, pokušat ćemo to napraviti – traljavo i nikako. Zato se na kraju ovog kratkog teksta ipak moramo osvrnuti na pitanje: zašto Mali ribiči?
Ribolov kao izvannastavna aktivnost možda i nije najčešći izbor, ali stara ribička izreka kaže da je i loš dan proveden na pecanju bolji od dana provedenog na poslu. Naravno, to nije razlog zbog kojeg postoje Mali ribiči.
Svatko tko je barem jednom bio u ribolovu s djecom znat će o čemu govorim (barem iz mojeg iskustva). Većina djece zna pod kojim kutom prilikom zabacivanja treba izbaciti hranilicu kako bi ona odletjela što dalje. Također znaju da pop-up boila pluta na vodi, da wafter lebdi iznad udice koja se nalazi na dnu, dok obična boila tone na dno. Dosta toga oni već znaju, ali hoće li to povezati s gradivom o gustoći, uzgonu i kosom hitcu, koje će jednoga dana učiti na nastavi fizike? Vjerojatno neće, barem ne sami od sebe.
Isto tako znaju koliki je prijenosni omjer role, koliko ona ima ležajeva i da se najbolji štapovi izrađuju od visokomodularnog karbona. No, vjerojatno se neće odmah sjetiti da su neke od tih pojmova već susreli na nastavi tehničke kulture.
I zato postoje Mali ribiči – kao pokušaj da se znanje iz učionice prenese u stvarni život, ali na način da djeca pritom ne moraju sjediti u učionici i učiti definicije napamet. Mogu nešto isprobati, promatrati, uspoređivati, postavljati pitanja i sama dolaziti do zaključaka. Možda upravo kroz ribolov shvate zašto hranilica leti dalje pod određenim kutom, zašto neki mamci plutaju, a drugi tonu ili kako prijenosni mehanizam role zapravo funkcionira. Tada fizika i tehnička kultura možda prestaju biti dosadni predmeti koje treba učiti, odgovarati i dobiti ocjenu, nego postaju znanje koje ima svoju konkretnu primjenu.
Bistro!
