2013-07-04 13:45:18

I OVA GENERACIJA OSMAŠA NAM JE PRIREDILA VESELICU KOJOM SU NAM ZAHVALILI NA NAŠEM TRUDU KAKO BI ŠTO BOLJE PRIPREMLJENI ZAKORAČILI U SREDNJU ŠKOLU

Naslov je malo poduži, ali inspirirana sam svime što nam je ova generacija osmaša kroz svoje školovanje priredila, u najboljem smislu te riječi.

Zbog vremenskih neprilika ove godine se dogodilo da su se oproštajna veselica osmaša i priredba za Dan škole održale isti dan. Osmaši koji su sudjelovali u priredbi su smireno odradili taj dio posla, a onda strpljivo čekali da se skupimo svi pozvani kako bi započeo njihov dio proslave tog četvrtka 13.lipnja 2013. godine.

Iako smo im nudili pomoć u organizaciji osmaši su bili odlučni kako će sve sami pripremiti te da ćemo mi biti gosti na njihovoj oproštajnoj veselici.

Uz svečano postavljene stolove, program je započeo predajom poklona njihovoj razrednici Zlati Zapalac koja ih je preuzela u drugom polugodištu VI. razreda, odlaskom njihovog dotadašnjeg razrednika Ivice Štimca.

Najdojmljiviji dio svečanog dijela programa je bio video uradak učenice Antonije Tušek koja je cjelokupnu povijest njihova osnovnoškolskog obrazovanja pretočila u galeriju slika koje su govorile više od 1000 riječi. Svi nazočni su veselim uzvicima i komentarima, ali i ponekim sjetnim uzdahom popratili gledanje DVD-a. Nakon toga uslijedila je večera, a zatim su osmaši pohrlili zaplesati i zapjevati srcem i dušom kako samo mladost zna i umije.

Dogovoreni termin završetka veselice su bez pogovora ispoštivali, a kako su svi bili jako dotjerani razrednica i pedagoginja su se prihvatile pranja posuđa, da nam naši osmaši ne bi uprljali lijepu svečanu odjeću.

Bez i najmanjeg incidenta, proslava je završila, roditelji učenika putnika su došli po svoju djecu, a mi djelatnici koji smo ostali do kraja veselice,  počistili sve tragove feštanja, pogasili svjetla, zaključali školska vrata i odvezli se svojim domovima na zasluženi počinak.

 

Nekoliko misli za moju petu  generaciju osmaša

Svake godine mi je žao što se rastajem od još jedne generacije, svaka od ovih  pet generacija osmaša  u ovoj školi mi je prirasla srcu na svoj način. S njima sam se radovala, ponekad ih ukorila, puno razgovarala,savjetovala, moja vrata uvijek su za njih bila otvorena.

U ovoj generaciji je bilo toliko nadarene djece za pojedina područja, koji su sudjelovali na brojnim natjecanjima. S pravom ću reći i da ste  na polju glazbenog i scenskog izražavanja bili najbrojnija generacija do sada. Činili ste okosnicu pjevačkog zbora, foklorne skupine, tamburaškog orkestra,...  Najbrojniji ste bili članovi Foto sekcije, Dramske skupine, novinari i literati.

 Među vama je i županijski prvak iz fizike (Boris Blagojević), nadareni šahisti, geografi, matematičari, imali ste predstavnike na natjecanjima iz engleskog, njemačkog i japanskog jezika. Svi učenici koji su sudjelovali na natjecanjima su poimence navedeni na web stranici škole pod rubrikom natjecanja. Vjerojatno se sada neću moći sjetiti svih aktivnosti u kojima ste sudjelovali, ali oni koji su pratili vaš rad to dobro znaju.

Uz njihove učitelje, trudila sam se da i  od mene kao pedagoga nešto nauče, ali učila sam i ja od njih, i na tome im zahvaljujem.

 I zato, dragi osmaši, želim vam svima da i dalje kročite svojim životnim stazama otvorenog, jasnog i vedrog pogleda na život, da hrabro podnesete sve eventualne poteškoće na koje ćete ( a iskreno se nadam da nećete) možebitno naići u budućnosti.

Također želim da ne zaboravite našu školu, da uvijek znate da ste dobrodošli u njene prostore, jer ste i vi utkani u povijest ove škole. O tome će za buduće generacije svjedočiti ne samo pano na školskom hodniku, već imenik, vaši testovi, pisane provjere, vaši literarni, novinarski, likovni uradci, vaši plakati iz pojedinih predmeta, seminarski radovi, školske zadaćnice,... A ako se i vi ponekad u životu sjetite onih koji su vam utkali prva znanja, bit će nam drago.

Sretno u rješavanju novih životnih zadataka, želim vam neka svatko od vas pronađe svoje mjesto pod suncem. Priželjkujem da se neki jednog dana vrate u ovu školu kao mladi učitelji, a vjerujem i kao roditelji budućih učenika.

 

                                                                                                        Pedagoginja:

                                                                                                Ljiljana Đurđević, prof.


Osnovna škola Stjepana Radića Čaglin