Drage zaljubljive i one manje zaljubljive učenike, učitelje, djelatnike i sve ostale prisutne, pozdravila je u holu škole 14. veljače 2013. ove godine učenica 7.a razreda i voditeljica programa Dejana Pacina. Zaželjela je dobrodošlicu na  proslavu jednog od najzanimljivijih i najemocionalnijih dana u godini, Valentinova.                                                                             U zbrci i stresu ovog današnjeg vremena  djeca nisu zaboravila voljeti i to iskreno pokazivati. Ljubav je prije svega darivanje sebe, ona čini svijet ljepšim mjestom za življenje i daje nadu u bolje i ljepše sutra svih nas. U  djetinjstvu svih đaka postoji jedna boja, kao na slikarskoj paleti, boja koja daje značenje životu i umjetnosti. To je boja ljubavi koju su učenici viših i nižih razreda naše škole podijelili s nama kroz kulturno umjetnički program, recitacijama i pjevanjem u ime ljubavi. Uslijedili su kao prva točka recitatori koje su za nastup pripremile učiteljica Gordana Ereiz i pedagoginja Ljiljana Đurđević.                              Učenica  3. razreda, Antonija Baričević, nam je svojom recitacijom pokušala otkriti može li kad si zaljubljen postojati red u glavi, istoimenom pjesmom. Da ljubav raste davanjem i da je ljubav koju dajemo jedina ljubav koju uspjevamo i sačuvati te kako se ona u nama polako budi, bliže su  nam dočarali pjesmom imena Kako dolazi ljubav, učenica 3. razreda Stanislava Radosavljević, Valentina Tušek iz 2. razreda te Danijela Lovrić, Martina Poje i Danijel Miloš iz  1. razreda.                                                                                                             Kad se voli u školi, ispod klupe se potajno pišu i ostavljaju ljubavna pisamca. Crvene se obrazi i dječaka i djevojčica, a leptirići u trbusima radosno plešu u ritmu novoprobuđenog osjećaja zaljubljenosti. Ljubav je često tajnovita, komplicirana, sramežljiva, neprestano  čekamo da nam se dvostruko vrati, a  znamo i da stvara veliku glavobolju zbog zabrinutosti   hoće li nam se sutra simpatija više nasmiješiti nego u našim snovima. O glavobolji  nam je iz srca stihove pročitala Katarina Bošnjaković, učenica 7.b razreda.                                                                                                                                       Najbolje i najljepše stvari na svijetu ne mogu se vidjeti niti čuti, nego ih treba osjetiti srcem. Voljeti je zapravo jako lako, ako dopustimo srcu da se otvori. Nikolina Nukić  iz 7.a razreda nam je to i potvrdila pjesmom Voljeti je lako.                                                           Ljubav uvijek pobjeđuje, ona nema godina, već se uvijek iznova rađa. O tome svjedoče i vrlo stari stihovi pjesme iz Biblije, Hvalospjev ljubavi, koju  nam je izrecitirala Sara Hrčka iz 3. razreda.                                                                                                                                         Kako je to kad seka ima dečka, otpjevala  nam je glazbeno-scenska skupina učiteljice Ivane Razumović i solistica učenica 3. razreda Iva Vidmar. Kao gosti  su ponovno nastupale  posebne Mame za 10 sa svoje tri pjesme iznenađenja: Moja diridika, Da te mogu pismom zvati i Crne oči.                                                                                                         Danima su se pisma naslovljena na simpatije ubacivala u kutije koje su stajale u školskom holu. Znatiželjne poglede su učenici neprestano jedni drugima upućivali i zapitkivali svoje srce hoće li upravo oni dobiti najviše pisama. Tako je za Valentinu naše škole, za djevojčicu koja je dobila najviše pisama, proglašena učenica  Danijela Matić iz 7.a razreda kojoj je i uručena nagrada. Valentinu naše škole, petašu Ivanu Buturcu je, kao simpatiji mnogih ženskih dječjih srca, također uručena nagrada. Njima su predana sva pisma koja su bila naslovljena na njih.                                                                               Učiteljica hrvatskog jezika Maja Jasić je kao jedna od članova žirija za biranje najljepšeg ljubavnog pisma 2013. proglasila da je najljepše pismo napisala Katarina Bošnjaković, učenica 7.b razreda. Ostali članovi tog žirija su bili učitelj hrvatskog jezika Stjepan Biondić i učenik 6. razreda Blaž Barišić kao predsjednik vijeća učenika. Mnogi učenici su si dali truda i zaista svoje nježne osjećaje uspjeli oblikovati u prekrasne stihove ili pak u  vrlo emotivne rečenice. Kao ljepše napisana pisma, bila su ona učenice 7. b razreda Irene Bjelajac i učenice četvrtog razreda Ivane Hovanjek. Pisanjem pisma mnogi učenici su dokazali da su zaljubljeni do ušiju, ali i da se u njima kriju budući pjesnici.                Uslijedila je zatim pjesma Valentinovo koju nam je na taj nježan dan pročitala članica literarne družine koju vodi učiteljica Maja Jasić, osmašica Antonija Tušek.                             S publikom su se posljednji izvođači programa, folklorna skupina naše škole Zore čaglinske, oprostili pjesmom Za dobra stara vremena. Članovi te skupine su pretežito učenici osmog razreda. Nastupili su uz gitarističku pratnju učitelja Roberta Vojvodića.          Tog dana su osmjesi, pogledi, srca koja su jače kucala te učenički trud i radost prilikom nastupanja u kulturno- umjetničkom programu, mnogo rekli o dječjoj velikoj moći voljenja svih ljudi, a ne samo simpatija. Za kraj priredbe je još kao bitno za zapamtiti voditeljica Dejana istaknula:,, Jedino bitno kad budemo odlazili iz ove škole, bit će tragovi ljubavi koji ostanu za nama.''

Napisala: učiteljica hrvatskog jezika i knjižničarka Maja Jasić