Dana 13.12.2012. godine u županijskoj vijećnici Požeško-slavonske županije održan je izbor jednog predstavnika  učenika osnovnih i srednjih škola naše Županije u Nacionalno vijeće učenika Republike Hrvatske. Od 22 osnovne i srednje škole,  18 je poslalo svoje predstavnike. Našu školu je predstavljala Antonija Tušek, učenica VIII. razreda, koja je sve nazočne oduševila svojim govorom. Pobijedio je učenik II. razreda Gimnazije u Požegi Luka Leopoldović. Dobio je samo 1 glas više od naše Antonije. Nakon proglašenja i novi predstavnik iz naše Županije, Luka  prišao je čestitati Antoniji uz riječi:,,Ostao sam paf, kada sam čuo tvoj govor.,,

Što reći? Sretna sam što sam imala čast nazočiti ovom događaju, puna ponosa, kao i uvijek, na naše učenike, jer jako dobro znam s kojim problemima se suočavaju, poglavito onima vezanim za  slabu prometnu povezanost s većim mjestima i gradovima, te nedostatak kulturno-zabavnih i sportskih sadržaja u našoj sredini.               Uvjerena sam kako će Antonija  i nakon što ode iz naše škole, zauvijek pamtiti svoje učitelje koji su, uz njene roditelje, zaslužni da je postala takva kakva je: pristojna, skromna, pametna, nesebična, talentirana. Mi, odgojno-obrazovni djelatnici čaglinske škole nastojimo i dalje uočavati darovite učenike, usmjeravati i poticati ih da se dalje razvijaju i oblikuju, kao što reče Antonija u svom govoru:   ,, …zalagala bih se za poticanje kreativnosti kod učenika kako bi djeca shvatila što im ide, što vole i za čega su nadareni.,,

Želimo da nam škole postanu rasadnik mladih talenata, u još većem broju nego sada i tada se ne moramo brinuti za bolje sutra.

A sada vam predlažem da pročitate Antonijin govor kojim se predstavila na izboru za Nacionalno vijeće učenika Republike Hrvatske.     

                                                                                  Pedagoginja škole:

                                                                              Ljiljana Đurđević, prof.

Govor za Nacionalno vijeće

Ja sam Antonija Tušek, učenica 8. razreda Osnovne škole Stjepana Radića Čaglin. Moja je želja biti član  Nacionalnog vijeća učenika RH. Svjesna sam da svi mi ovdje to želimo i da ima onih koji to zaslužuju kao i ja. Isto tako, i da ima mjesta samo za jednog.

Aktivna sam  od 1. razreda u gotovo svim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima. Pohađam literarnu, novinarsku, fotografsku i  dramsku grupu, ekolog sam i fizičar.

Plešem u folklornoj skupini  Zore čaglinske, te učim svirati brač u Školi tamburice. Vodim priredbe  od 5. razreda što na školskim priredbama, što na općinskim proslavama i događanjima. Dobro znam što je timski rad - upoznala sam se s tim volontiranjem za Crveni križ, sudjelovanjem na književnim večerima i kreativnim radionicama naše škole, organizacijom i sudjelovanjem na božićnoj priredbi u Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Novoj Ljeskovici, te kao vrhunac mog rada, zajedno s djecom iz cijele Hrvatske pohađala sam literarnu radionicu na Novigradskom proljeću. Tu je i državni Lidrano.

         Zalažem se za promicanje ne nasilja. Kao poruku napisala sam priču: Tko je Luka ?, koju je u Novigradu snimila radijska radionica, te je bila emitirana na Hrvatskom radiju, te prikazana  u sklopu jedne od večernjih priredbi. Bila sam na mnogim natjecanjima uglavnom literarnog karaktera. Moje su pjesme tiskane u različitim zbornicima. Urednica sam školskog lista Košuta.

         Već niz godina predstavljam svoj razred u Učeničkom vijeću  i predstavnik sam ispred učenika u Učeničkoj zadruzi Per aspera ad astra. Prošle školske godine proglašena sam učenikom generacije.

         Za svoje literarne kao i druge uspjehe velikim su djelom zaslužni mentori i voditelji koji su prepoznali moj trud i talent, a posebno sam zahvalna školi – ravnateljici i pedagoginji, Općini i Županiji koji su financijski i moralno potpomogli i omogućili mi da se razvijam i sudjelujem na raznim natjecanjima.

Kad bih postala član Nacionalnog vijeća učenika RH zalagala bih se za poticanje kreativnosti kod učenika kako bi djeca shvatila što im ide, što vole i za čega su nadareni. Također bih isticala da se poboljšanjem materijalnih uvjeta rada u školi, kvalitetnije i bolje može raditi s nadarenim učenicima, ali i ostalim učenicima.

Nastavila bih poticanje školstva bez nasilja. Želim školu učiniti zabavnom i dragom svim učenicima.

Želja mi je završiti s jednim kratkim citatom Ratka Zvrke koji me pratio kroz moje školovanje, a odnosi se na sve nas:

„Tu ćeš znati što si, tko si

i koliko zbilja vrijediš.

Da si Netko samo zato

što jedino put svoj slijediš.“

                                                                                     Hvala!