,,Rijeka Krka izvire u podnožju Dinare, no nacionalni park počinje nešto južnije, dva kilometra nizvodno od Knina. Na putu prema moru, Nacionalni park obuhvaća sedam sedrenih slapova. Ušće je posebno atraktivno jer se ovdje radi o potopljenom riječnom ušću - estuariju. Takva mješavina slane morske i slatke riječne vode zove se boćata voda. Estuarij Krke je prilično dugačak, čak 23,5 kilometra, a bogat je školjkama, slatkovodnim i morskim ribama. Zanimljivo je da morska voda iz estuarija dopire sve do Skradinskog buka, najpoznatijeg slapa NP Krka! Kao i svi nacionalni parkovi, tako i Krka obiluje biljnim i životinjskim vrstama. Ovdje ćemo izdvojiti broj od 860 biljnih vrsta, među kojima je nekoliko endema ovih krajeva, npr. piramidalni zvončić i ilirska perunika.           No Krka je puno zanimljivija zbog životinjskih vrsta. Od 20 ribljih vrsta čak je 10 endema što Krku svrstava u prirodne spomenike najviše kategorije, ali i najbogatije europske rijeke.“

Preuzeto s:http://www.putovnica.net/odredista/hrvatska/np-krka

            Zahvaljujući učenicima, njihovim roditeljima te djelatnicima škole koji su se uključili u akciju prikupljanja plastičnih čepova za ,,Udrugu oboljelih od leukemije i limfoma Hrvatske“, dobili smo besplatan ulaz u NP ,,Krka“. I tako smo 30. rujna u ranim jutarnjim satima krenuli na daleki put. Iako su neki bili skeptični kako ćemo u samo jedan dan otputovati i vratiti se kući prešavši nekoliko stotina kilometara, mi smo to s lakoćom odradili. Komfornim autobusom APP iz Požege 72 putnika je oko 9:30 stiglo na odredište. Ostali smo zadivljeni ljepotom Nacionalnog parka. Nakon obilaska i obveznog fotografiranja tijekom šetnje prekrasno uređenim stazama, odmora i okrijepe, ukrcali smo se na brod koji prevozi posjetitelje od Skradinskog Buka do Skradina. Učenici i mi odrasli smo zaista bili zapanjeni ljepotom koja nam je bila pred očima, prirodom koja oduzima dah! Nakon 15-ak minuta vožnje brodom, od koje nitko, na sreću, nije dobio ,,morsku ili riječnu bolest“ iskrcavamo se u Skradin, gradić s oko 3.800 stanovnika smješten na samom ušću rijeke Krke u Jadransko more. Prošetali smo gradićem, odmorili u lijepom parku u centru mjesta i okrijepljeni krenuli u autobus. Bilo je oko 14:00 sati. I dilema: Vrijeme sunčano, vremena do povratka kući ima, što bi još mogli vidjeti? Ravnateljičin prijedlog da posjetimo Šibenik prihvaćen je s velikim oduševljenjem! Jeeee, idemo, svi smo za!!! Rečeno-učinjeno! Jer samo je 18 kilometara do još jednog povijesnog i kulturnog bisera naše Domovine, pa zašto naši učenici i to ne bi vidjeli. Šetnja ili po dalmatinski đir po šibenskim kalama bio je pun pogodak za sve! Naravno i ovdje su se učenici osim ,,selfija“, potrudili u suvenirnicama pronaći poklone za članove svojih obitelji i uspomene na jedan prekrasno i svrhovito proveden dan u Dalmaciji.

Uzbuđenje i smijeh te priča o doživljenom doprinijela je da put kući prođe brže.

Što reći na kraju? Možda samo potvrditi istinitost stare izreke kako se dobro dobrim vraća. Iako u nekim slučajevima život, nažalost, ovu izreku demantira, ipak ćemo i dalje u nju vjerovati i u skladu s njom djelovati! Dakle, prvi put smo prikupili 150 kg plastičnih čepova, no i dalje nastavljamo, znajući kako je potrebno tako malo napora za činiti dobro djelo!  

E, da, ne smijemo zaboraviti da je fotoaparatom sve marljivo bilježila učiteljica Ivana Mlakar, a što joj je sve ,,zapelo za oko i upalo u fokus“, pogledajte u našoj foto-galeriji!

Svima od  HVALA!!!

                                                                                   Pedagoginja škole:

                                                                                   Ljiljana Đurđević, prof.