Dugi niz godina naša škola surađuje s djelatnicima Doma za psihički bolesne odrasle osobe u Ljeskovici. Ove godine smo nazočili kao sudionici u kulturno-umjetničkom programu povodom Dana obitelji. Učenici dramske skupine koju vode učiteljica hrvatskog jezika Nikolina Pastuović i pedagoginja Ljiljana Đurđević su izveli igrokaz pod nazivom Ćiro. Priču jedne seoske obitelji koju čine stara majka i njezin sin, njihove peripetije i sukobi u razmimoilaženju mišljenja o prikladnoj ženi za sina jedinca uspješno su prikazali učenici Ivan Nekić, Sara Perešin, Sandra Hrčka, Vanessa Lukas, Nedeljka Radosavljević, Nataša Radosavljević, Evelin Lukas i Hana Šimić. Ovaj humoristični tekst iz pera naše učiteljice Ivane Razumović nasmijao je nazočne.
Uz članove dramske skupine predstavili smo se i pjesmom Zore čaglinske bivše ravnateljice škole gospođe Ljubice Kovačević. Prije nekoliko godina izvodili su je i djelatnici naše škole u tada jedinstvenom takvom zboru u Hrvatskoj, zboru djelatnika OŠ Stjepana Radića Čaglin. Ove godine, učitelj Robert Vojvodić je istu pjesmu, koja je sastavni dio jednog Projekta, uvježbao s nekoliko učenica škole, uz gitarističku pratnju učenika Ivana Vidmara iz VIII. b i Irene Poje iz VI. razreda. Nekoliko mjeseci marljivog vježbanja rezultiralo je izuzetnom interpretacijom.
Leonie Borevac, Sara Hrčka, Sara Jug, Sara Perešin, Jasmina Stanković, Maja Stanković, Klara Tušek, Martina Uljatovski i Iva Vidmar svojim glasovima su prelijep tekst još više zaokružili i ostavili odličan dojam na sve koji su Zore čaglinske poslušali. I sami korisnici su nastupili u kulturno-umjetničkom programu s nekoliko točaka i razveselili nazočne goste, svoje obitelji i djelatnike Doma.
Nakon nastupa, počašćeni smo ručkom te smo se zahvalili ljubaznim domaćinima na gostoprimstvu. Odlazeći rekli smo kako vjerujemo da će se suradnja dviju ustanova koje, svaka u svom djelokrugu rada i zakonskim okvirima, skrbi o potpuno različitim, ali i najosjetljivijim skupinama svake države. Oni su ti koji najviše trebaju našu potporu, ljubav i empatiju: u školi su to učenici, koji osim znanja stječu i vještine i sposobnosti. Učimo ih da razumiju i one kojI su zbog bolesti smješteni u ustanove i o kojima skrbe zdravstveni, socijalni i ostalo stručno osoblje.Takva ustanova je i  Dom u Ljeskovici gdje borave odrasle psihički bolesne osobe.
Kao prosvjetni djelatnici ponosni smo na sve učenike koji su generacijama dolazili u Ljeskovicu, uljepšati i čestitati svima Božić, Novu Godinu, Dan obitelji, jednom riječju kada god smo bili pozvani od organizatorice ovakvih proslava, gospođe Rade Matoš, mi smo se i odazvali. To je najmanje što kao odgojno-obrazovna ustanova možemo učiniti za korisnike Doma. Bolest ne pita ni za godine, porijeklo, imovinsko stanje, svakome se može dogoditi bolest i najmanje što im možemo pružiti je osjećaj da nisu zaboravljeni. Naša škola je taj ispit humanosti davno položila!
                                                                      Pedagoginja:
                                                                 Ljiljana Đurđević, prof.