Ove školske godine mi, učiteljice razredne nastave, odlučile smo svojim učenicima  od 1. do 4. razreda obogatiti znanje o raznovrsnim jesenskim plodovima i o pravljenju hrane koju svakodnevno s užitkom kušamo poput kruha, peciva, mliječnih proizvoda, prirodnih voćnih sokova. Tako smo osmislile projekt, koji je uvršten u kurikulum razredne nastave, pod nazivom Moj dom je u zemlji pšenice i loze, a koji je trajao tri dana, od 9.10. do 11.10. 2013. godine. Svoj trud i veliku želju za širenjem znanja te pokazivanjem svojih kuharskih vještina pokazali su vrijedni učenici nižih razreda, a u tome su ih bodrili, poticali na kreativno stvaralaštvo kroz praktično iskustvo, svi učitelji razredne nastave, kao i oni iz područnih škola. Iako jesen svoje hladne prste polako pruža i u naš zavičaj, njezine ljepote i poseban romantičan ugođaj, mirise pečenih kestena, polugolo granje koje se oprašta od svoga raznobojnog lišća, uspjeli smo dočarati učenicima kroz interpretaciju tekstova o jeseni prvog dana ostvaraja našeg projekta. Jesen nam kroz polagano otimanje topline i  sada slabašne sunčeve zrake, ipak nudi svoja bogatstva: radost  igre u hrpi lišća, njegovo milozvučno šuštanje dok ga raznosi vjetar, ali i  trpezu u našem domu ukrašenu ukusnim hrskavim pekarskim namirnicama, posebno za Dan kruha. Svoje dojmove o ljepoti ovog godišnjeg doba, učenici su toga dana mogli pokazati na satovima hrvatskoga jezika, kao i kroz sadržaje iz prirode i društva, ali i iz likovnog i glazbenog. Djeci je tako još jedna jesen posebno uljepšana kroz brojne aktivnosti koje su se odvijale u ta tri dana kada  smo se još jednom prisjetili zašto mnogo volimo svoj slavonski zavičaj u ranu jesen te zašto bismo ubuduće trebali cijeniti plodove koje nam daje majčica priroda.

 Sljedećeg dana, u četvrtak, u predvorju Škole, naši učenici su s posebnim sjajem u očima, pažljivo držali svoje košarice prepune ukusnog kruha, peciva i kolača, dok ih je blagoslivljao svećenik Milan Klobučar. Vesela dječja srca su se, prilikom zajedničke molitve svih djelatnika i učenika i iz viših razreda, prisjećala kako su dan prije s užitkom učila od svojih vrijednih mama kako se ta peciva mijese. Ugodnom ozračju, osim dječjeg smijeha, pridonio je i lijepo ukrašen jesenjski ambijent u samom holu, a kojeg je brižno uredila učiteljica Ivana Razumović. Na ručne radove koje su radile majke i bake, postavljeni  su brojni jesenji plodovi.

Zatim je uslijedilo gledanje zanimljivog filma Od zrna do pogače kroz čiji su kreativni prikaz, slikanje brašnom po staklu, naučili kako kruh nastaje. Nakon što su djeca upila znanje o putu nastanka jedne od najvažnijih prehrambenih namirnica i vidjeli čak i  postepen rast zrna pšenice zahvaljujući kojoj možemo uživati u finoći tog proizvoda,  vrlo talentirani učenici dramske skupine koju vodi učiteljica Željka Peić, izveli su hvalevrijedne igrokaze Koka i zrno i Raspjevana pekarnica.

Nakon toga smo djeci pokazale kako se na kućnom mlinu melje žito. S oduševljenjem su kao rezultat toga promatrali brašno, a zatim su uzbuđeno zavrnuli rukave, stavili na sebe pregače te poput pravih kuhara još i stavili svoje kuharske kape koje je od papira napravila učiteljica likovne kulture Zlata Zapalac. Kao svaki kuhar koji je uživljen i odan svome poslu, i naši učenici su ozbiljno shvatili svoj zadatak mijesenja tijesta. Male ručice su uz pomoć vjeroučitelja Krunoslava Pečura i učiteljica, stvorile raznovrsne oblike od tijesta. Bilo je tu svega: kiflica, pita, pizza, pereca i mnogim drugih ukusnih proizvoda. Kao šećer za kraj, ostalo je još  i to da dio tih proizvoda drage tete, djelatnice naše Škole, ispeku u školskoj pećnici. Radosna cika djece se orila Školom nakon što su ugledali rezultate svoga rada.

Trećeg i najzanimljivijeg dana, u petak u ranim jutarnjim satima, uputili smo se autobusom na kat put naše Zlatne požeške doline. Prvo naše odredište je bilo razgledavanje Kutjevačkog podruma gdje su učenici imali rijetku priliku vidjeti i čuti o nastanku kvalitetnog kutjevačkog vina.Taj put nastanka vina, od prešanja grožđa do čuvanja vina u ogromnoj buradi,  su nam domaćini na zanimljiv način pokazali. Sljedeća  odrednica na našem putovanju obogaćenome zanimljivim sadržajima, bila je grad Požega, srce Zlatne doline. Poput pravih putnika, djeca su imala priliku posjetiti autobusni i željezniči kolodvor i po prvi put ući u vlak.

Kao pravi mali znatiželjni istraživači, učenici su sa zanimanjem ušli u sljedeće mjesto koje smo posjetili i u koje smo vrlo ugodno bili primljeni, a to je bila tvornica kruha Požežanka u kojoj smo vidjeli silos za žito, mlin i pekarnicu. Iako su i sami već mijesili kruh svojim nježnim ručicama, djeci je posebno bilo zanimljivo vidjeti kako  se kruh mijesi i peče na drugačiji način, s pomoću strojeva i uz velike količine brašna. Divljenje je nastalo kad je kruh uz pomoć tamošnjih pogona,  vrlo brzo napravljen, kao da ga je izmijesilo tisuće ruku. Kakvo li je tek veselje nastalo kad smo nakon obilaska bili počašćeni slasnim pecivima!

Ugodnu šetnju Požegom, obasjani ugodnim zrakama sunca tog babljeg ljeta, nastavili smo sve do Požeške katedrale pred kojom nas je dočekao kapelan i naš bivši školski knjižničar i profesor Vjekoslav Marić. Pri razgledavanju unutrašnjosti katedrale, čuli smo od naših ugodnih domaćina i dosta zanimljivosti o toj građevini.

Sljedeća postaja bila je Gradska knjižnica i čitaonica kroz čije nas je odjele za djecu i odrasle provela voditeljica knjižnice. Učenici su vidjevši razne zanimljive naslove knjiga, poželjeli i sami više čitati i doživljavati razne  čarobne pustolovine zajedno s  književnim likovima. Sljedeća postaja na našem čarobnom putovanju, bila je Gradska vijećnica gdje nas je srdačno ugostio župan Alojz Tomašević. Zahvaljujemo mu što je odvojio svoje vrijeme za nas i što je strpljivo odgovarao na naša pitanja. Radujemo se i što  nam je obećao da će ubrzo naša sportska dvorana biti otvorena. Napustili smo suncem okupanu Požegu i puni dojmova krenuli u Skenderovce na OPG BOIĆ  gdje su nas dočekali gostoljubivi domaćini. Pokazali su nam kako nastaje prirodni sok od jabuka. Na njihovom imanju, kojeg krasi  prekrasni ribnjak, okruživale su nas ljuljačke i klackalice zahvaljujući kojima su si neumorni, zaigrani učenici svoj izlet još više mogli uljepšati. Igrajući se, djeca su imala priliku poslužiti se i konzumirati u neograničenim količinama prirodni sok od višanja i jabuka. Ljubazni domaćini su nam na rastanku darovali boce toga soka pa smo im u zahvalu obećali i naš ponovni dolazak.

Autobus nas je zatim odvezao do Pleternice i pekarnice Čočaj u kojoj smo obišli pogon gdje se prave ukusna peciva koja svakodnevno konzumiramo i u našem Čaglinu.

Degustirajući svježa mirisna peciva, krenuli smo u Buk ne bi li vidjeli još i mljekaru Biz. Domaćini su nam tamo prikazali film o radu mljekare te kako od svježeg mlijeka nastaju zdravi i puni vitamina mliječni proizvodi. Ni iz mljekare nismo otišli gladni već sitog trbuha i nasmijanog brka, umrljanog voćnim jogurtima i mliječnim namazima koje smo u slast pojeli. Umorni, ali zadovoljni, puni dojmova, pozitivnih emocija i želje da se takvi izleti još mnogo puta ponove, krenuli smo u  naš Čaglin gdje su nas željno dočekali  roditelji. Posjet Zlatnoj dolini, ostat će nam svima zauvijek u  lijepom sjećanju jer smo mnogo toga novog naučili, a to je i bio cilj ovoga projekta pa se zbog toga nadamo da će takvih projekata ubuduće biti mnogo.

Napisala: učiteljica razredne nastave Gordana Ereiz

Fotografirale su  učiteljica Željka Peić i učiteljica Gordana Ereiz i fotografije možete pogledati u kartici FOTO-GALERIJA.