Jedan san,posvema običan san.

Jednog čovjeka,roditelja…

„Opet onaj…Ajd javiću se da, halo čujemo se,nemaš vremena, a ja kao imam. Vidiš ti roditelju, čovječe i čuješ valjda i pratiš naše medije, da, naše domaće, kako se mora štedjet na svemu i svačemu…..A ti bi da ti škola ima knjižnicu, pa da ti dijete lijepo posudi knjigu za lektiru i ino. A znaš li ti čovječe, roditelju koliko košta nas knjižničar, ne znaš i nije te briga, jer da znaš ne bi ga tražio, ali, što ali, lijepo ti čovječe, roditelju, vodi svog klinca, pardon,  dijete u prvu gradsku knjižnicu, oni ti imaju sve, pa posudi. Štaaaaaa, tebi je tričavi 30, 5o km do knjižnice daleko i nemaš auto, i nisi zaposlen pa nemaš love ,,,, ma daj, pa ti si čovječe, roditelju, roditelj i moraš vodit brigu za svoje dijete, ali, šta ti opet ali, ti misliš da mi nemamo prečih poslova od te tvoje lektire, i tih nekih kilometara, ma daj, malko me počuj. Kupi svom djetetu svu potrebitu lektiru pa uopće ne moraš potegnut do prve gradske, štoooo, nemaš novaca, e pa čovječe, roditelju snađi se, ko i drugi. Nismo ti mi krivi što nemaš posla, ni novaca, nisi ni rekao, ali tako misliš, još bi nešto, ajde imam malo vremena, a i strpljenja….O, oo ti si čovječe, roditelju totalno ne razuman, oprosti, ti, ti zamisli ti, tražiš da ti klinac, ajde de dijete s poteškoćama u razvoju ima stručnu pomoć logopeda-defektologa, u školi koju pohađa. Smiri se, ne viči toliko, nisam gluh, pa ti čovječe, roditelju, nerazumniče, još uvijek ne kontaš da trebamo štedjet na svemu i svačemu, i

Svašta, a najpreće je da štedimo na tim stručnjacima.Pa šta da ti radiš? Valjda negdje u tvojoj Županiji ima tih i takvih, pa ti s njim u auto,vozi ga dva tri puta tjedno, ili već koliko treba, mi ćemo uštedjet, tvoje dijete će imat koristi, opet ti, nemaš auto, a nisi se sam dosjetio  da auto nije luksuz, jel bi ti da ti Ministarstvo kupi auto, AAAAAAA, ti o besplatnom školovanju, je,školovanje je besplatno, osnovno, valjda i srednje, aaa, da, koji si ti rasipnik, zar te ne raduje što neke škole imaju i knjižničara i defektologa i sve te koje nabrajaš do đavola i s njima ,jesi li već zaboravio da moramo štedjet, a i kakav si ti to čovječe, roditelju kad ne možeš vodit svoje dijete tamo di trebaš……Oćeš ti čovječe roditelju da ti socijalna služba sjedne za vrat i okrivi te da si nemaran roditelj, ali, ti skroz taj ali, te ne možeš ovo, pa ne možeš ono, a kao mi u Ministarstvu možemo sve pa i rasipat državni novac kapom i šakom  za neke logopede, psihologe, knjižničare.

Bože moj mi imamo toliko važnih poslova i prečih u Ministarstvu, a ti zamaraš s nečim što nama nije važno, tvoje dijete nema stručnu pomoć u školi, pisao si o tome i državnoj pravobraniteljici za djecu, zar misliš da ih mi u Ministarstvu imamo, ajde reci čovječe roditelju ko nama pomaže, gdje su nama ti svi koje ti tražiš, mi ih i ne tražimo jer smo razumni i i i , i mi bi, da samo možemo i sami sebe ukinuli, kog bi onda ti zivko i zivko i

ometao u radu. Zar ti čovječe roditelju nije sasvim dovoljno što imaš Ministarstvo prosvjete i športa? Jel ti uopće gledaš sport, nemaš vremena, eto, ti nemaš vremena, a mi se i za to brinemo, i bilo bi bolje da gledaš nego što kukumačeš, i fino sve zaboraviš, i lektire i dislalije, disleksije……A nemoj se pravit lud i govorit da sport nije važan i da je tvom djetetu važniji logoped, jesi li uopće pitao svog klinca što bi on radije, nisi, ti dakle nisi pitao dijete što želi, e pa to stvarno govori puno o tebi, ti si čovječe roditelj tiranin i čudim se kako ti već nije zazvonio Plavi telefon…Spominješ mi tu neka zakonska prava na koja tvoje dijete ima pravo, a sam mu ih uskraćuješ….i umjesto da si sretan što mi štedimo ne dajući SUGLASNOSTI za te i takve, ti rogoboriš, pače buniš se, pa jesi li ti čovječe roditelju uopće domoljub? Što, ti si dragovoljac Domovinskog rata, svaka čast, ja nisam, ali štedim i tu se vidi moje domoljublje, veliko i čovjekoljublje, iiii sve. A ti da nisi takav kakav jesi, vidiš koliko ćeš potrošit na impulse, ali neka dobro je da ti objasnim neke stvari, da, da, ne odgovaramo na pisane upite, i to košta, mogao bi lijepo štedjet čovječe roditelju pa kupit brdo knjiga, pa auto, a s autom možeš kud hoćeš vozikat svoje dijete, ili si već mogao sve o disleksiji i tomu slično naučiti i pomoći djetetu, kakvi ste svi vi, samo bi da vam netko drugi pomaže, daje, sve bi vi od Države i Ministarstva ti bi da i tvoja škola ima defektologa, psihologa, knjižničara, ko i neke škole u Lijepoj našoj koje te stručnjake imaju, da slažem se i tvoje dijete živi u Hrvatskoj, ali već sam ti naglasio da imaš naše Ministarstvo, pa Agenciju za obrazovanje, nemoj zanemarit

Ni Nacionalni centar za ……šta to sve koristi tvom djetetu, eeee, pa vidim ja, da bi mi u Ministarstvu trebali zaposliti osobe koje bi tebi i svima vama pojasnili što znače svi u tim agencijama, da, čovječe, roditelju koji bi vas posvijestili, ti samo tražiš da i tvoje dijete ima ista prava kao i druga djeca, sad sam se dosjetio, što tvoje dijete ne preseli u školu u kojoj ti stručnjaci postoje, kako ćeš malo dijete dat od kuće….mora biti s roditeljima,dobro, ali kad će se to tvoje dijete osamostalit, ajde mislim da smo se napričali, imam posla, skroz netko zove, evo zovu me na drugi telefon, da, da s poštovanjem, ugodan dan,

 Auuuu, što me izmuči, ma, nitko bitan, jedan gospodin, nije važno, da, da, idemo po dogovoru, da i supruge idu, a kud bi mi bez njih, skije i sve drugo već sam spremio, e baš si oteo iz usta, svakako, svakako i to da, da, servus, još se čujemo!

Čovjek roditelj budi se, ajoj,već pet,….Fala Bogu da je to samo san…….Stvarnost je puno gora.

Ljubica Kovačević,prof.

Čaglin