Osnovna škola Stjepana Radića Čaglin

Kako se druge nedjelje u svibnju već tradicionalno obilježava Majčin dan učiteljice razredne nastave: Gordana Ereiz, Ivana Razumović, Ivana Mlakar i Željka Peić su tjednima marljivo sa svojim učenicima izrađivale čestitke i razne ukrase za mame njihovih učenika.

Sve što su u kulturno-umjetničkom programu zamislili i uvježbali, to su naši učenici u ponedjeljak 13.05. i pokazali. Bilo je pjesme, recitacija, čitala su se pisma mamama, a najslađi dio je bio darivanje mama koje su nazočile priredbi. Osim mama, pohvalno je da su na priredbu došle i bake i očevi nekih učenika.

Gledajući priredbu i radosna i uzbuđena lica učenika, veliki trud koji su utkali u svoje izvedbe, kao roditelj i kao odgojno-obrazovni radnik bila sam jako ponosna na njih. Jer znamo da je za radostan dječji osmijeh potrebno pokazati im da nam je stalo, da su najvažnija bića na svijetu, da smo ih rodili jer smo to željeli. Često u razgovoru s kolegama i roditeljima ističem kako nitko od nas nije birao tko će ga roditi, kada će se roditi i gdje, ali kada već imamo privilegiju biti roditelji, onda našoj djeci i pokažimo koliko su nam bitni.  

Zato ću zamoliti sve mame koje ovaj put nisu mogle, nazočiti priredbi da sljedeće godine budu s nama, ili bar, u svoje ime, pošalju nekog člana obitelji.

Nadam se kako svi znamo koliko to svakom djetetu znači!    

                                                                                      Pedagoginja:

                                                                                Ljiljana Đurđević, prof.

Učenica IV. razreda Dragana Pacina napisala je pismo svojoj majci koje je učiteljica Željka Peić željela podijeliti sa svima nama.

Pismo mojoj majci

Draga mama, uvijek si bila uz mene. Kada mi je bilo najteže, tješila si me, a kada si bila sretna, sa mnom si podijelila svoju radost.

Kako da ti zahvalim za suze koje si isplakala zbog mene kada sam bila bolesna? Uvijek si dobra kao kruh. Nikad me nisi ostavila samu. Kada me dotakneš, ja se osjećam sigurno i znam da mi se ništa ne može dogoditi. Kada sam se rodila, brinula si se za mene, a kada sam krenula u školu ta nježnost i ljubav i dalje su me pratile i grijale. Nikada nisi dignula ruke i rekla da ti se ne da skuhati mi jelo ili pak pripremiti me za školu. Ti to nisi napravila jer si shvatila kakvu odgovornost preuzimaš kada sam ja došla na svijet.

Jedno hvala je premalo, dva su premalo. Da ti milijun puta kažem hvala, to je premalo u usporedbi s tim koliko toga si napravila za mene.

Ja sam jako sretna što te imam. Hvala ti što si od mog rođenja pa do sada uz mene.

Hvala ti što si me pazila i što si svoju ljubav trošila na mene.

HVALA TI ZA SVE, JA TE VOLIM!

                                                                                 Tvoja Dragana