Obavještavamo Vas da je napravljena nadogradnja e-Dnevnika za učenike i roditelje s kojom je u sustavu omogućen ispis potvrda o statusu školovanja za učenike osnovnih i srednjih škola. Učenici i roditelji sada mogu kroz e-Dnevnik ispisati potvrdu u svrhu dokazivanja da je učenik u aktualnoj školskoj godini upisan u program i razred, odnosno da ima status redovitog učenika.
1. SAT 08:00 - 08:45
2. SAT 08:55 - 09:40
3. SAT 09:50 - 10:35
4. SAT 10:40 - 11:25
5. SAT 11:30 - 12:15
6. SAT 12:30 - 13:15
7. SAT 13:30 - 14:15
8. SAT 14:20 - 15:05
U svrhu omogućavanja sigurnosti učenika, radnika škole i ostalih osoba koje dolaze u školu te zaštite školske imovine, na školi su postavljene nadzorne kamere. Nadzorne kamere će snimati svih 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Samo ovlaštene osobe imaju pristup prikupljanju i obradi podataka s nadzornih kamera.
« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
ČUJEŠ DUŠO KAKO MIRIŠE
Trava mlada, inje bagrema.
Svetost noći, prva predaja.
Bijela zora za te čuvana.
Javori u našoj livadi.
Sve smo noćas do dna ispili
Mliječno klasje rumen makova.
SLAVONIJA ZORA PJEVA U MENI
VRANCI VRISKOM JURE SOKAKOM
TVOJE OČI CRNE KUPINE
NOĆAS DUŠO ZA NAS UBRANE.
PA NEK¢ PUKNU SNENI PROSINCI,
NEK¢ ZAMIRE LIPE LIPANJSKE
TI SI DUŠO OD SAD U MENI
KROZ SVE STAZE, STAZE ŽIVOTNE.
Nek¢ nas nose vjetri s Krndije,
nek¢ nam svijetle zore čaglinske,
kad ti slome grane umorne
ja ću dušo biti uza te!
Autor: Ljubica Kovačević
14. i 15. ožujka ove godine učenica osmog razreda Osnovne škole Stjepana Radića Čaglin, Antonija Tušek, gostovala je sa svojom mentoricom, Majom Jasić, profesoricom hrvatskog jezika, u dalmatinskom gradiću Primoštenu i u Osnovnoj školi Primošten ne bi li predstavila svoju nagrađenu pjesmu ''Tamburica iz malog kuta sobe''. Na završnoj svečanosti literarno-likovnog natječaja ''Poj riči materinske 2013.'' kojeg je raspisala ta škola već sedmu godinu zaredom, u školskoj sportskoj dvorani Antonija je, uz još četiri nagrađena učenika, pročitala svoju pjesmu. Sve pjesme su bile napisane na lokalnom govoru ili na hrvatskom književnom jeziku. Na natječaju je sudjelovalo 90 škola diljem Lijepe Naše, a i šire, čak i one iz Vojvodine te Bosne i Hercegovine, 120 mentora i 448 učenika. Program je bio ispunjen kreativno osmišljenim igrokazima i recitacijama učenika, a skupu se i obratio dožupan Šibensko-kninske županije Zoran Smolić, kao i član literarnog povjerenstva, književni kritičar Tomislav Najev. Nakon što su nagrađeni učenici svoje radove predstavili publici, ravnatelj škole u Primoštenu, Nedjeljko Marinov, uručio je nagrade i priznanja nagrađenim učenicima i mentorima, kao i pohvaljenima.Tema likovnih radova je bila Ex libris, a nagrađen je samo jedan rad, dok je pohvaljeno čak 12 osnovnoškolskih autora. Zajedničko druženje učenika i nastavnika odigralo se nakon svečanosti u holu škole. Vrlo je važno stvarati i njegovati hrvatski identitet te baštinu. Kao malenome europskom narodu nam je vrlo bitno njegovati našu pisanu hrvatsku riječ i sve ono po čemu smo prepoznatljivi. Osnovnoškolci su, pišući za ovaj natječaj, pokazali da se to zaista i može na kvalitetan način postići. Antoniji čestitamo na još jednoj u nizu osvojenih nagrada i na pjesmi kojom je na najbolji mogući način predstavila našu malu, ali vrlo uspješnu školu te našu Slavoniju i čaglinski kraj.
Napisala: Maja Jasić, profesorica hrvatskoga jezika
Antonija Tušek
Tamburica iz malog kuta sobe
Vidim…
Stoji u kutu male sobe
tamburica.
Usamljena, ožalošćena, jadna.
Žica puknutih i raštimana.
Žudi za starim danima,
sokacima,
konjima vranima,
(koji nikako ne dolaze),
pa sjetno doziva umorne godine
da se vrate.
Gdje su nestale moje snaše?
Gdje su nestale naše nošnje?
Gdje su nestale duge, plesne, jesenske večeri?
Gdje li se izgubio moj Slavonac?
Čujem glazbu bez melodije,
čujem trzaj bez trzalice.
Osjetim tijek vremena,
rijeku života koja teče Slavonijom
ostavljajući za sobom mulj starih vremena
zaboravljenih, mladima nebitnih.
A ja…
Samo poželim čuti ijedan jauk raštimane tamburice
iz kuta male sobe.