Obavještavamo Vas da je napravljena nadogradnja e-Dnevnika za učenike i roditelje s kojom je u sustavu omogućen ispis potvrda o statusu školovanja za učenike osnovnih i srednjih škola. Učenici i roditelji sada mogu kroz e-Dnevnik ispisati potvrdu u svrhu dokazivanja da je učenik u aktualnoj školskoj godini upisan u program i razred, odnosno da ima status redovitog učenika.
1. SAT 08:00 - 08:45
2. SAT 08:55 - 09:40
3. SAT 09:50 - 10:35
4. SAT 10:40 - 11:25
5. SAT 11:30 - 12:15
6. SAT 12:30 - 13:15
7. SAT 13:30 - 14:15
8. SAT 14:20 - 15:05
U svrhu omogućavanja sigurnosti učenika, radnika škole i ostalih osoba koje dolaze u školu te zaštite školske imovine, na školi su postavljene nadzorne kamere. Nadzorne kamere će snimati svih 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Samo ovlaštene osobe imaju pristup prikupljanju i obradi podataka s nadzornih kamera.
« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
ČUJEŠ DUŠO KAKO MIRIŠE
Trava mlada, inje bagrema.
Svetost noći, prva predaja.
Bijela zora za te čuvana.
Javori u našoj livadi.
Sve smo noćas do dna ispili
Mliječno klasje rumen makova.
SLAVONIJA ZORA PJEVA U MENI
VRANCI VRISKOM JURE SOKAKOM
TVOJE OČI CRNE KUPINE
NOĆAS DUŠO ZA NAS UBRANE.
PA NEK¢ PUKNU SNENI PROSINCI,
NEK¢ ZAMIRE LIPE LIPANJSKE
TI SI DUŠO OD SAD U MENI
KROZ SVE STAZE, STAZE ŽIVOTNE.
Nek¢ nas nose vjetri s Krndije,
nek¢ nam svijetle zore čaglinske,
kad ti slome grane umorne
ja ću dušo biti uza te!
Autor: Ljubica Kovačević
Ususret legendarnoj Veroniki Desinićkoj i mistici dvorca Veliki Tabor
Naša učenica 8. razreda Antonija Tušek neprestano i hrabro niže svoje literarne uspjehe, a svojim talentom nas sve ostavlja bez daha. Dana 26. listopada 2012. ove godine otišla je po svoju nagradu za 17. mjesto za prozni rad ,, Mladenačka ljubav'' u romantično, mistično mjesto Desinić u blizini dvorca Veliki Tabor. Ono je smješteno u samom srcu krapinsko -zagorske županije. S njom su na tu 3. dodjelu nagrada za literarno-likovni natječaj ,,Deca iščeju Veroniku'' išli njezin mentor, učitelj hrvatskoga jezika Stjepan Biondić i nova voditeljica literarne grupe, učiteljica hrvatskog jezika Maja Jasić.
Veliki je to uspjeh same Antonije i njezinog mentora jer je nagrađeno bilo samo prvih 25 literarnih proznih i poetskih radova od ukupno njih 144 pristiglih. Teme radova su bile vezane uz povijesnu, srednjovjekovnu, ljubavnu legendu toga zagorskog kraja, a koje se učenici nisu trebali striktno držati, za zabranjenu ljubav i za život Veronike Desinićke i mladog Fridricha, sina grofa Hermana II. Susret nadarenih osnovnoškolaca iz čak 73 osnovne škole iz Hrvatske i šire ( škola iz Čilea je čak sudjelovala u natječaju!), odigrao se u Osnovnoj školi Đure Prejca Desinić u Desiniću s početkom u 16 sati. Antonijino uzbuđenje je sve brže raslo pri susretu i upoznavanju s novim licima i što se početak programa više bližio. Upoznali smo se s ravnateljicom škole Anicom Karažija, ostalim učiteljima mentorima iz drugih škola kao i s glavnim organizatorom i voditeljem čitavog projekta, Daliborom Hržicom.
U školi smo bili ugodno dočekani, a učenici te škole su nas iznenadili svojim talentom za glumu pripremivši nam igrokaz na temu te legendarne, tužne srednjovjekovne ljubavi Veronike i Fridricha. Učenici su bili odjeveni u srednjovjekovne kostime te su nas počastili i milozvučnim zvucima flauta i gitare odsviravši nam nekoliko srednjovjekovnih melodija. Tijekom samog programa je nekoliko učenika pročitalo svoje literarne radove. Ljepotu pisane kajkavske, štokavske, čakavske riječi te čak i janjevačkog govora, mogli smo osjetiti kroz slušanje dječjih radova. Nakon toga je uslijedilo primanje nagrada. Suze radosnice su Antoniji i nama umalo potekle kada je primila svoju diplomu i ostatak nagrade.
Nastavak programa se odigrao na posebnom i tajanstvenom mjestu u zvjezdanoj noći u dvorcu Veliki Tabor koji je 5 kilometara udaljen od mjesta Desinić. U obilasku muzeja unutar dvorca, probudila nam se želja za življenjem u to tajanstveno doba, a njemu smo se i približili slikavši se kraj portreta tamošnjih nekadašnjih plemića, uz viteški oklop i mačeve hrabrih junaka. Nismo mogli ni odoljeti upisivanju svojih emocija u knjigu dojmova. Ubrzo je u predvorju dvorca uslijedila zakuska.
Ganuti zagorskim noćnim ugođajem, brežuljcima i vinogradima u okolici, pronašli smo i naš smještaj na seoskom turističkom imanju Trsek. U mrkloj daljini se čulo njakanje magaraca i zvuci harmonike dok smo ulazili u naš smještaj- veliku drvenu kuću. U samom njenom prizemlju, u uređenom restoranu, ljubazno nas je dočekala gazdarica specifičnog kajkavskog, pomalo nerazumljivog govora, ali zato vrlo simpatičnog. Osjećali smo se zaista kao kod kuće zbog kajkavskih poslovica obješenih na zidove i starinskih seljačkih predmeta koji su se nekoć koristili za rad u kuhinji i u polju. Prolazeći pokraj buradi, starinskog namještaja, bundeva, tikvi i kukuruza lijepo aranžiranih, ugledali smo i ''kajkavsku reč'' dobrodošlice izrezbarenu u drvetu: ''Dobro mi došel prijatel''.
U dobrom društvu organizatora projekta Dalibora Hržice, člana organizacijskog odbora Kristijana Štajduhara i uz finu domaću hranu (štrukle, kravlji sir, domaći pekmez, putar, jaja na oko i domaće sokove od bazge i kruške) osjetili smo toplo ozračje toga mjesta, kao i toplinu veselih srca koja ti zagorci posjeduju. Zahvaljujući Antonijinom nadarenom peru, na večernjem druženju s organizatorima u ,,zagorskoj hiži'', imali smo priliku dobro predstaviti svoj čaglinski kraj, njegove običaje i našu školu.
Ujutro, silazeći s kata gdje smo noćili, a koji je također kroz namještaj odisao ljepotom tog zagorskog kraja, osjetili smo blagu tugu jer napuštamo divno mjesto i zanimljive ljude. Ujedno smo i osjetili radost zbog stečenih novih poznanstava i zbog poziva da i sljedeće godine obavezno gostujemo na 4. dodjeli nagrada u Školi u Desiniću. Radujemo se novim Antonijm pobjedama, ali i pobjedama ostalih mladih talentiranih nada naše škole ne bi li se ponovno slavonska čaglinska pisana riječ nadaleko čula.
Napisala: učiteljica hrvatskog jezika i knjižničarka Maja Jasić
Fotografije možete pogledati u fotogaleriji