Osnovna škola Stjepana Radića Čaglin

U petak 28.ožujka 2014. godine u našoj školi smo imali dvostruko slavlje. Naime, bivša ravnateljica gospođa Ljubica Kovačević slavila je odlazak u zasluženu mirovinu, a  sadašnja ravnateljica gospođa Slađana Švajda imenovanje na tu funkciju.

Kao iznenađenje, bivšu ravnateljicu su u holu škole dočekali naši tamburaši u narodnim nošnjama i svirkom i pjesmom joj poželjeli dobro zdravlje i miran umirovljenički život.

Uz sadašnje zaposlene u našoj školi, proslavi su nazočili i neki od bivših radnika, načelnik Općine Čaglin gospodin Ivan Đurina, zamjenik župana za gospodarstvo gospodin Željko Jakopović, čaglinski župnik velečasni Milan Klobučar, koji su svojom nazočnošću uveličali ovu svečanu prigodu.

U ime kolektiva oproštajno pismo je napisala i pročitala pedagoginja Ljiljana Đurđević, a svoje dojmove o bivšoj ravnateljici s nama su željeli podijeliti i vjeroučitelj Krunoslav Pečur i učiteljica Blanka Hribar Čmelar.

Uslijedilo je uručivanje poklona bivšoj i sadašnjoj ravnateljici, prvoj za sve dobro što je učinila kroz svoj radni vijek, boreći se za školu i njen napredak, a drugoj za uspješan početak, ali i nastavak obnašanja složene, ali časne funkcije ravnateljice škole. Nismo zaboravili ni našeg učitelja Marka Zelenića koji je tri mjeseca bio v.d. ravnatelj škole. Njemu je poklon uručila ravnateljica Slađana Švajda. Potrebu da kaže nekoliko riječi bivšoj i sadašnjoj ravnateljici imala je gospođa Amalija Fridrih, dugogodišnja učiteljica u ovoj školi. Nakon toga uslijedio je red priče, red jela kako to i biva na proslavama. Nije nedostajalo ni pjesme, za to se pobrinuo učitelj glazbene kulture Robert Vojvodić, prateći na gitari složne glasove djelatnika.

Miješale su se emocije, ali je jednoglasan zaključak ovog proširenog ,,skupa radnika,, bio, kako su sve predviđene točke odrađene, a pod različito se svatko od nazočnih u svojim mislima, prisjetio kako je bilo raditi u vrijeme, kada je školom ravnala gđa Ljubica Kovačević.

Objavljujemo izvadak oproštajnog pisma, za koje je ravnateljica rekla,, kako će joj biti kandilo kada se skupe tmurni oblaci.,,

No, našoj bivšoj ravnateljici želimo da joj nad glavom bude samo vedro nebo, bez oblačka, a u duši mir koji je zaslužila nakon skoro tri i pol desetljeća rada u ,,najljepšoj i najplemenitijoj, ali ponekad i vrlo teškoj profesiji, na svijetu.,,

                                                                                            Pedagoginja:

                                                                                   Ljiljana Đurđević, prof.

Poštovana gospođo ravnateljice, draga gospođo Ljubice!

U ime kolektiva u kojem ste proveli pune 34 godine, od toga na funkciji ravnateljice škole 20 godina, želim Vam uputiti nekoliko riječi:

…osim službene, složene i časne funkcije ravnatelja, koju ste  obnašali dva desetljeća, upoznali smo i vašu privatnu, karakternu stranu – s nama ste znaliste podijeliti svoje radosti, ali i svoje tuge. Često ste znali reći: ,,E, mogla sam ostati u Zagrebu, nudili su mi posao i u požeškoj kaznionici, ali srce je vuklo amo, među čaglinske ljude, čaglinsku djecu. Kroz sve ove godine, doživjeli ste mnoge pohvale, ali i podmetanja. Prošle su kroz školu razne inspekcije, anonimke, objede. Niste dopustili da vas to slomi, dokazali ste da nismo šlamperajska škola, u kojoj se radi ofrlje, u smislu,,trlja baba lan, da joj prođe dan.,,  U legendu su ušle Vaše novokovanice i ostali izrazi: džunkovi, linguza,…

,,…ali sve je to život: i plač i smijeh, i ljutnja i empatija, i kazna i oprost.

Svaki oproštaj od ljudi koji su, bez obzira na vremenski period zajedničkog života, je žalostan, pun emocija, trenutak kada trebamo zastati, zaviriti u dubinu svoje duše i reći:

Da, bili ste nam oslonac, velikim dijelom svog radnog vijeka, niste dopustili blaćenje učitelja i čuvali ste dignitet profesije. Ja ću Vam, ali i ostali djelatnici, kao i generacije i generacije učenika, uvijek biti zahvalna što ste imali sluha za naše prijedloge i ideje. Nitko od nas nije dolazio na posao s grčem u želucu, ako bi netko imao obiteljskih ili zdravstvenih problema, i sami ste uskakali u zamjenu, voljeli ste da se družimo, da zajedno feštamo, da zajedno putujemo, pjevali smo, ali i plakali skupa. Dirala Vas je svačija sudbina, koliko ste puta donijeli slatkiše, odjeću ili igračke za naše učenike, koliko ste puta predložili da se prikupi novac, koliko tko može, i pomogne nekom u potrebi.

Vaša pisma svakom ministru MZOS koji je u ovih 20 godina bio na tom položaju, ste pisali, tražili pomoć u materijalnom i kadrovskom ekipiranju. Na žalost, nije bilo sluha.

Poticali ste nas da radimo s učenicima, jer nekima je od njih škola i doslovno bila drugi dom, a nekima i jedini, koji se domom može nazvati.

Zadnje dvije godine, kolektiv se pomladio, najmanje 80% zaposlenih je mlađe od 30 godina ili su koju godinu stariji. Uspješno ste pratili i njihove početke, savjetovali, pomagali.

Nije uvijek bilo sve idealno, pa Bože moj idealnog nema, ali ste ulijevali sigurnost svima nama, niste bili ravnatelj kojeg nismo smjeli nazvati i poslije radnog vremena.

A i Vi ste nas zvali. Kada se nešto lijepo dogodilo, kada su učenici i njihovi učitelji osvojili priznanje ili nagradu, postigli uspjeh na natjecanjima, uvijek ste to isticali. Isto tako niste krili ni tugu ni ljutnju kada se nešto nepredviđeno dogodilo.

Puno ste s nama razgovarali, voljeli pričati o svom djetinjstvu, ljudima koji su prolazili kroz Vaš život i ostavili traga. Naučili smo puno o običajima ovog kraja, kako se nekad prosilo divojku, obavljalo kolinje, čijalo perje. Mnogi učitelji su kroz svoje projekte koristili Vaša, slobodno ću reći, etno kazivanja.

I evo nas tu. Ano Domini 2014. godine. OŠ Stjepana Radića u Čaglinu. Učionica fizike i tehničke kulture, svježe oličena, sa portretima slavnih fizičara. Bivši i sadašnji djelatnici škole. Emocije na licima i u srcima. Službeni oproštaj od profesorice hrvatskog jezika i filozofije, ravnateljice škole od 1993. do 2013. godine gospođe Ljubice Kovačević. Od 01.01.2014. godine u zasluženoj mirovini. Ali poznavajući Vas, niste se umirovili, svoju energiju usmjerili ste na sve ono što ste vjerojatno zapostavili dok ste radili.

Možda ćete poželjeti reći kao, jedan pjesnik: Parafraziram: ,,Zbogom školo, zbogom knjige, zbogom teške ravnateljske brige,.

Ali jedno znam, ne samo panoi koji krase školu na kojoj su i Vaše fotografije i ispod njih piše ravnateljica Ljubica Kovačević, ne samo Vaše pjesme, izreke, riječi, da riječi,rečenice, traktati ( nekad blage, nekad oštrije), već i puno, puno više od toga, u čemu ste ostavili svoj osebujan trag i doprinos, podsjećat će nas da današnji službeni oproštaj, nipošto nije i konačni rastanak.

Svaki budući ravnatelj ove škole, neka kroz desetljeća i desetljeća pronosi i oplemenjuje sve ono dobro što ste ostavili za sobom.

Oprostite nam svima koji smo u bilo kojem trenutku bili razlogom Vaše ljutnje, žalosti ili nezadovoljstva! Jer, svi smo mi samo ljudi, sa vrlinama i manama koje nas čine takvima kakvi jesmo!

Hvala Vam što ste bili dio naših života! Profesionalno i privatno!

U Čaglinu, 28.ožujka 2014.

                                                                                 Kolektiv OŠ Stjepana Radića Čaglin